Ukoliko veza ne funkcionira, mnogo je lakše „pokupiti prnje“ i prekinuti vezu, te reći „probali smo i nije išlo“, nego se razvesti pred Bogom, obitelji i Državom.

Zajednički život nevjenčanih parova u današnje vrijeme postao je uobičajena stvar, a o moralnim i ostalim društvenim aspektima zajedničkog života nevjenčanog para ne raspravlja se previše. A, zašto bi se i raspravljalo, kada je vanbračna zajednica izjednačena s bračnom zajednicom?

Nakon tri godine zajedničkog života ili nakon rođenja zajedničkog djeteta, imate sva legalna prava kao da ste svoju vezu i službeno ozakonili. Naravno, u određenim obiteljskim krugovima nailazi se na otpor roditelja koji ne odobravaju zajednički život prije braka, a brojni razlozi najčešće nemaju mnogo smisla. Na primjer: „tko će te htjeti ako prekineš s dečkom nakon zajedničkog života“, ili „što će reći susjedi i rodbina“.

S druge strane, logično bi bilo da se mladi i zaljubljeni par što više upozna prije vjenčanja, ako im je to u nekim daljnjim planovima, kako bi vidjeli kako funkcioniraju u normalnim i svakodnevnim situacijama, pa na kraju krajeva i u krevetu, što je isto tako vrlo važna životna komponenta. Činjenica je da ukoliko veza ne funkcionira, mnogo je lakše „pokupiti prnje“ i prekinuti vezu, te reći „probali smo i nije išlo“, nego se razvesti pred Bogom, obitelji i Državom. Na kraju krajeva, živimo u zapadnom društvu, čija nam kultura omogućava taj stil života i ponovno možemo samo reći na to „hvala Bogu“.

Ako je netko proveo istraživanja o braku i svim oblicima veza, onda su to Amerikanci, koji imaju i najveći postotak razvoda. Tako je i provedeno istraživanje o uspješnosti brakova koji su sklopljeni nakon određenog perioda zajedničkog života te brakova kod kojih nije bilo predbračnog zajedničkog života. Ono što je zanimljivo, sličnim istraživanjima bavila su se brojna američka sveučilišta University of Columbia, Yale University i mnoga druga. Zanimljivo je spomenuti da su na Yaleu došli do saznanja da čak 80 posto žena koje su živjele s partnerom prije braka se razvede nego one koje su tek počele sa zajedničkim životom nakon braka. Također, vanbračne zajednice imaju veći postotak raspada u roku od 10 godina nego prvi brakovi, a odnos je 57 posto naprema 30 posto.

No, novije studije koje su rađene na mnogo većim uzorcima ispitanika pokazale su da zajednički život prije braka ipak nije samo sigurna „ulaznica“ za propast veze i braka, upravo suprotno. Naime, Nacionalni centar za zdravstvenu statistiku objavio je rezultate na temelju 13.000 ispitanika u dobi od 15 do 44 godine života. Prednost imaju, iako ne preveliku, parovi koji su započeli zajednički život prije braka. Točnije, 71 posto muškaraca koji su započeli život prije braka sa svojom zaručnicom, u braku je dočekao i desetu godišnjicu braka. S druge strane 69 posto muškaraca koje nisu sa svojom odabranicom živjeli prije braka, dočekalo je 10. godišnjicu braka. Vrlo slični rezultati dobiveni su kod žena. Nakon temeljite obrade podataka i njihove analize došlo se do zaključka da 55 posto parova koji su živjeli zajedno prije braka, doživjelo je 10. godišnjicu braka.

No, isto tako, dokazano je da nedostatak predbračnog zajedničkog života nije neophodno recept za propast braka. Konačni je zaključak da postoje određene razlike među brakovima s predbračnim stažem i onima bez, ali da te razlike nisu velike. Navodi se da su u biti „brzinski“ brakovi, bez jasne zajedničke vizije budućnosti najgora solucija.

Statistika je ipak samo statistika, a mi ne živimo u SAD-u. Osim toga, brojke i postoci vam ništa ne znače ako vam se veza ili brak raspada.

To je i potvrdila 33-godišnja žena koja nije sa svojim suprugom živjela prije braka: „U kući mojih roditelja nikada se nije raspravljalo o zajedničkom životu prije braka, jer to jednostavno nije dolazilo u obzir. No, upravo zbog toga, prva godina dana braka je bila vrlo teška. Mnogo smo se svađali, posebno jer se nismo dovoljno poznavali i zbog straha da smo pogriješili što smo se oženili. Mislim da bi nam život prije braka donio određen stabilnost, upoznali bi se bolje na još jednom dubljem nivou, bez tolikog pritiska i stresa. Svi koji su iskusili bilo koji oblik zajedničkog života, znaju da se tek upoznate nakon određenog perioda zajedničkog života.

Za početak, naučite što vaš partner voli, a što ne voli, vidite sve njegove prednosti ili mane, i obrnuto. Priznali mi to ili ne, upravo sitnice koje se događaju među parovima tvore zajednički život, koje na kraju mogu biti uzrok propasti braka ili veze. No, kada ste već jednom u braku, stres je mnogo veći jer shvaćate da nema više lakog izlaza, što može još više pogoršati situaciju. Dok ste u vezi, vaš zajednički život prije braka može vam pomoći da riješite određene probleme te se prilagodite, a ukoliko zaista uvidite da su razlike prevelike i da ljubav nije dovoljna, možete krenuti svojim putem.

Nakon smrti mojeg oca, koji je bio vrlo tradicionalan čovjek, moja majka je podijelila sa mnom brojne pa i bolne uspomene na prve godine vlastitog braka. Osim toga, vrlo dobro je razumjela moje bračne probleme, te me često savjetovala. I ona je sada uvidjela da ovaj „novi“ običaj predbračnog života i nije toliko loš, te da pruža osobama mogućnosti za sretniji život, koji prije nisu imali. Ono što je i sama shvatila je svaka osoba mora krojiti svoju sreću, svoj životni put i biti sretan.“

LJILJAN.BA