Već odavno ste prešli iz faze "viđanja" u "dečko – cura" fazu, sve savršeno funkcionira i logičan slijed bio bi zajednički život.

Čini se tako jednostavnim, međutim, mnogi parovi na početku zajedničkog života doživljavaju najveće krize u vezi, a tu se ne radi o parovima koji se poznaju nekoliko mjeseci, nego i onima koji su bili u vezi četiri ili pet godina, ponekad i više, a proveli su bezbroj noći u stanu od drugog i zajedničkih vikenda. Nakon toliko zajedničkog vremena pomislili biste kako se poznaju dovoljno i da su ispeglali sve nesuglasice.

Zbog čega jedna takva veza nakon početka zajedničkog života postaje problematična?

Djelimično zbog toga što kasno započinjemo zajednički život. Čekamo do kasnih dvadesetih ili tridesetih kako bismo se odlučili za takav korak, što znači da smo se već naučili snalaziti sami i gotovo da nam i ne treba niko ko će upotpuniti naš život, jer on je dugo vremena bio potpun, iako smo živjeli sami.

Samački život čini nas manje sklonima kompromisima, manje smo voljni riskirati i isprobavati nove stvari.

Čak iako smo napokon pronašli osobu za koju smatramo kako je prava ili pravi, poučeni negativnim iskustvima rijetko se potpuno otvaramo, pokušavamo što duže održati svoju neovisnost, te odugovlačimo odluku na zajednički život ili brak.

Ali takvo produženo hodanje remeti prirodni ciklus u odnosu. Jednim istraživanjem provedenim u Texasu došlo se do zaključka kako je idealno vrijeme za zajednički život 18 mjeseci do tri godine nakon početka veze.

Na početku veze kemikalije u mozgu odgovorne za osjećaj zaljubljenosti na svojoj su najvišoj razini i u tom razdoblju parovi će učiniti sve kako bi udovoljili jedno drugom. Njihova razina dramatično opada negdje između 18 mjeseci i tri godine, ovisno o paru, zbog toga ćete, čekate li predugo na zajednički život izgubiti pomoć treće strane (prirodnih hemikalija). Sve teže i teže će biti uklopiti dva različita životna stila u jedan.

Za većinu parova prijelaz iz "povremenog" u "puno radno vrijeme" bio bi lakši ukoliko ne bi čekali previše, jer tada bi bila izraženija želja za ugađanjem partneru, nego želja za očuvanjem svojih navika. Dok bi se nivo hemikalija smanjio, već bi se navikli jedno na drugo, što bi olakšalo godine ispred. Sve u svemu, bilo bi lakše riješiti manje probleme, poput pitanja košare za prljavi veš, a više volje bi ostalo za one veće razlike.

Što duže odugovlačite s odlukom svakim danom postaje sve teže donijeti je, a i kada je napokon donesete bit će teže zadovoljiti partnera i očuvati sklad.

LJILJAN.BA