Sveobuhvatne promjene u procesu udžbeničke politike i uklanjanje problema koji su se iz godine u godinu pojavljivali, novim pravilima koje je federalni ministar Damir Mašić usaglasio sa kolegama kantonalnim ministrima na sjednici Koordinacije ministara obrazovanja i nauke u FBiH, ključni su faktor u reformi udžbeničke politike.

Utvrdio je to u intervjuu Damir Mašić za "Dnevni avaz", dodajući da je na odluku Koordinacije uticala ukupno loša ocjena dosadašnjih rezultata udžbeničke politike, što je bio i zaključak ostalih kantonalnih ministara.

Koje su to promjene koje su usaglašene i šta su osnovni prioriteti koji moraju biti ispoštovani?

Do sada nikada nije postavljeno pitanje niti je bilo uvida ni kontrole tiraža štampanih udžbenika. Čak ni autori nisu imali te informacije. Za probleme koji su se javljali u praksi nije bilo definisano ni predviđeno kako i na koji način ih rješavati. Tako su se odobravali svi udžbenici koji bi prelazili bodovni prag od 80 posto pa smo u praksi imali da se za jedan predmet odobravalo i preko 10 udžbenika što je izazivalo potpuni haos na terenu.

Problem koji se najviše tiče roditelja jesu cijene udžbenika koje su bile nepodnošljive za džep. Da li došlo do promjene i po tom pitanju?

Nažalost, do sada nije bilo poznato kako se uopšte pravi cijena udžbenika. S obzirom na to da se radi o javnom dobru, a ne isključivo o komercijalnom poslu, ne bi se smjelo dešavati da se u ovom poslu pravi ekstra profit, a što je bio slučaj u praksi. Odlučili smo se da promijenimo pravila koja su dovela do lošeg kvaliteta samih udžbenika. Nije se polagao račun i odgovornost za ono što je rađeno. To je rezultiralo time da smo imali prilično skupe udžbenike upitnog kvaliteta. Prema novim odredbama, samo jedan udžbenik bit će odobren i štampan za jedan predmet što će rezultirati i nižom cijenom, čak i do 30 posto. Usaglašeno je da imamo potpuni uvid u kontrolu, jer će izdavač imati obavezu da, prije finalnog odobrenja za štampanje dostavi i prijedlog cijene samog udžbenika. Cijelokupna javnost će ubuduće znati koliko košta štampanje, koliki su izdaci predviđeni za autora, te kolika je marža izdavača, a što do sada nije bio slučaj.

Rekli ste da će svi udžbenici biti štampani u BiH?

Jedna od stvari koje smo uočili kada smo ušli u cjelokupan proces reforme je da nije postojala obaveza da se udžbenici štampaju u BiH. Zbog toga nije bio poznat tiraž, kao ni to gdje je udžbenik bio odštampan. Sve je bilo prepušteno dobroj volji izdavača, što je bila jedna od najvećih slabosti cjelokupnog sistema.

Da li su od svega toga profit imali recezenti i koliko je on bio?

Recezenti su pod šiframa ocjenjivali dostavljene rukopise udžbenika, čije primjedbe su izdavači i autori trebali uvažiti, nakon čega je to trebalo biti i pregledano i provjereno što nije bio slučaj. Zbog toga smo u udžbenicima imali vuka na grani, psovke u čitanci, mačku koja se trlja od ćilim kako bi se stvorio elektricitet... Zbog svih navedenih propusta udžbenike će sada u potpunosti kontrolisati Koordinacija ministara, kantonalna ministarstva i PPZ-ovi, te federalno ministarstsvo obrazovanja i nauke. Bilo je dosta katastrofalnih grešaka koje su posljedica sistema u kojem prioritet nije bio kvalitet, već hiperprodukcija udžbenika. Da nije bilo problema u cjelokuponom sistemu i ovih i sličnih gešaka, o tome ne bi danas ni razgovarali. Plaćati nekog ko ne radi svoj posao i ne ukazuje na greške, niti ih ispravlja, a pogotovo pojedini recenzenti, potpuno je besmisleno.

Šta je kriterij za autore na slijedećem konkursu?

Do sada nikad nije bilo definisano pravilo ko može biti autor udžbenika. Prema ranijim pravilima autor je, nažalost, mogao biti bilo ko. Od sada autor mora biti osoba kojoj je uža specijalnost oblast za koju piše udžbenik, o čemu će izdavači dostavljati pisanu izjavu.

Da li su ubuduće moguće greške u udžbenicima i kakve su sankcije?

Nažalost, praksa nije bila da ministrstva kontrolišu udžbenike, ali će se ubuduće to raditi. Kantonalna ministrstva predlagat će osobe koji će biti recezenti, koji će zajedno s najstručnijim kadrom iz PPZ-a ocjenjivati dostavljene rukopise udžbenika. Ukoliko se pojave greške svi oni koji su napravili propust snosit će materijalnu odgovornost za to. Pored toga, na udžbenicima će biti zaštitne markice pomoću kojih ćemo na lakši način doći do podataka koliko je na tržište uošpšte plasirano udžbenika.

Po Vašem mišljenju, kako riješiti pitanje Vjeronauke u školama i da li bi to pitanje moglo biti riješeno konačno na nekoj od narednih sjednica?

Pitanje Vjeronauke još uvijek se različito tretira od kantona do kantona. Ukoliko kolege smatraju da to pitanje trebamo usaglašavati za područje cijele Federacije BiH, mi ćemo se izjasniti. Do sada na ovu temu nije bilo incijativa od resornih kantonalnih ministara. Moj stav je, da bi generalno bilo dobro da sve što je vezano za obrazovni proces bude iskoordinirano i jednoobrazno. Smatram da nikom nije u interesu da se u jednom kantonu primjenjuje jedan, a u drugom drugi način.

Imali smo pritužbe roditelja srednjoškolaca da za jedan predmet djeci kupuju po tri knjige. Da li će taj problem biti riješen i kako?

Za devetogodišnje obrazovanje u FBiH postoji okvirni nastavni plan i program, ali isti nikada nije napravljen za srednjoškolsko obrazovanje. Od kantona do kantona postoje razlike. Zbog toga smo na Koordinaciji ministara donijeli zaključak da i po tom pitanju moramo napraviti prvi korak. Naredne godine bi mogli krenuti sa izradom okvirnog nastavnog plana i programa za srednjoškolsko obrazovanje u FBiH. Za početak bi obuhvatili opće srednje škole, jer ih ima najviše, a kasnije i sve ostale.

Problem o kojem se godinama priča jeste slučaj u škola u Stocu. Da li ćete uraditi nešto po tom pitanju?

Najveći udarac obrazovnom sistemu u FBiH napravljen je Vašingtonskim sporazumom. Ne znam iz kojih razloga i zašto se pristalo na to, ali tim sporazumom data je potpuna ingerencija, kada je u pitanju obrazovanje, kantonima. Time je napravljena ogromna šteta sa nesagledivim posljedicama za sve generacije koje dolaze. To kažem jer je praksa u proteklih 17 godina, od kako postoji FbiH, pokazala da pojedini kantoni, nažalost, nisu u stanju da odgovore brojnim problemima u obrazovanju. U takvom uređenju nije ni čudo što postoje dvije škole pod istim krovom. U Stocu je godinama postajao krst u školi koju pohađaju djeca sva tri konstitutivna naroda i ostali, što je potpuni apsurd. Ono što mi na nivou Fedracije pokušavamo jeste da koordiniramo procese i zajednički riješavamo te probleme u kantonima koji to žele. Meni je žao što je Visoki predstavnik suspendovao vladu srednjobosanskog kantona koja je počela da riješava pitanja segregacije i diskriminacije u obrazovanju na području istog.

Da li ste upoznati s formiranjem „elitnih razreda u školama, i kako komentarišete te pojave?

O ovoj pojavi sam informisan putem medijia. U ovom momentu nemam dovoljno informacija da bi ih mogao komentarisati. To je nadležnost kantonalnih ministarstava. Kao pojedinac nikada neću pristati niti podržati bilo koji vid razdvajanja djece po bilo kojem kriteriju, a pogotovo ne po nacionalnom i socijalnom, zaključio je ministar Mašić u intervjuu za Dnevni avaz.

Avaz/LJILJAN.BA